Začarani trougao: Mandić ćuti, Radunović bi da seli, Knežević čeka referendum

Nastao je pravi galimatijas u redovima koalicije ,,Za budućnost Crne Gore’’ oko pitanja kolektora. Milan Knežević, Andrija Mandić i Slaven Radunović, od zajedničkih opozicionih boraca za ,,oslobođenje’’ postaju pozicioni akteri borbe za što veću koncentraciju vlasti i moći.

Andrija Mandić do današnjeg dana ,,mudro'' ćuti na sve okolnosti koje se dešavaju povodom ovog pitanja, ali, pokušava preko svog lokalnog odbora u Zeti da niveliše situaciju sa nacionalnog nivoa. Miroslav Brajović (predsjednik Oo NSD Zeta) tvrdi da je protiv izgradnje kolektora, dok njegov partijski drug, Slaven Radunović, otvoreno zastupa stav da je izgradnja i više nego nužna. Mandićevo mudro ćutanje, koje je postalo njegov novi manir otkako je dio vlasti, može predstavljati samo privremeno rješenje, ali karte će morati jako brzo da se otvore.

Slaven Radunović je neko ko predlaže raseljavanje Botuna, te i obeštećenje građana ovog naselja. Time je i jasno stavio do znanja koji je stav Nove srpske demokratije, koja uzaludno, preko svojih lokalnih prvaka želi da u Zeti zastupa oprečnu priču. Bez obzira na to što je Zeta dala veliki doprinos da članovi bivšeg Demokratskog fronta dođu do današnjih funkcija, izostala je ljudska empatija, a prevladali lični i partijski interesi, prekriveni lažnom brigom za zetski narod.

Milan Knežević čeka referendum, kao slamku spasa za vrlo loše i traljavo djelovanje vlasti u Zeti po pitanju kolektora, od strane predsjednika koji dolazi iz redova njegove partije. Koalicija ,,Za budućnost Zete'' vlast tvori od decembra 2022. godine, a do prije 4 mjeseca nije povukla niti jedan potez kako bi, bar, preventivno reagovala kada je u pitanju ovaj slučaj. Sve se svelo na ubrzano djelovanje pod prijetnjom razočaranja velikog dijela naroda, ali bez konkretnog plana i načina funkcionisanja. Upravo toga je rezultat gotovo izvjesno dobijanje građevinske dozvole 14. novembra od strane nadležnog organa, što će potpuno obesmisliti održavanje i krajnji rezultat referenduma, planiranog mjesec dana kasnije.

Posebnu dimenziju ovom problemu daje i činjenica da su ministri ispred Kneževićevog DNP-a, dali podršku PUP-u Podgorice, u kome je kolektor ucrtan na lokaciji zbog koje dvadeset godina Botunjani protestuju.

Postavlja se jednostavno pitanje: Kako decenijski saborci jedne koalicije ne mogu da se dogovore oko stvari od egzistencijalnog značaja? Odgovor se negdje i sam po sebi daje: interes. 

Ta čudna stvar na koju imuni nisu ostali ni mnogo moćniji i jači, ali po pravilu ljudski slabi i nedorasli svom pozivu. Da li će partijski i lični interesi ovog puta da se slome preko leđa zetskog naroda, čini se da je to, nažalost, gotovo izvjesno.