Priče o njima: Zorica Rašović - ima jedna medicinska sestra!
Ima jedna medicinska sestra.
Ona radi u Domu zdravlja, na Golubovcima. Sestra je u smjeni mog izabranog doktora, tačnije više izabranih doktora koji se mijenjaju. Hvala bogu, ta sestra ostaje, ona je godinama tu i to kao blagoslov, blagodat, pravi dar sa Nebesa!
Pričala sam vam o svom Hašimotu, hipotireozi, BP… Ima tu još toga, ali o tome nekom drugom prilikom.
Ono što sada želim da vam kažem je – da je ta medicinska sestra ogromna pomoć i podrška i da joj svi mi, njeni pacijenti, dugujemo neizmjernu zahvalnost! Na njenom primjeru se može vidjeti koliko je važno da ljudi rade posao koji vole.
Sestra prije svega voli ljude, što se ne vidi samo iz njenog krajnje kulturnog, ljubaznog i toplog odnosa prema pacijentima. To se vidi iz njenih iskrenih, širom otvorenih očiju kada vas pita šta vam je potrebno i kada sa punom pažnjom sluša ono što govorite, uz istinsku namjeru da učini sve što je u njenoj moći da vam pomogne.
U njenim očima uvijek cakli iskra radosti, njeno lice je uvijek blago nasmijano. I ona nije jedina koja je takva. Njena dobrota je, izgleda, zarazna.
Takva je i druga sestra u smjeni, sestra majkinog doktora, pa i sestre iz suprotne smjene.
Zaista, mi – Zećani, imamo sreće sa medicinskim sestrama. Ponašaju se kao da smo im u kuću došli, kao dobri domaćini.
Međutim, moja medicinska sestra je nešto posebno. Takva se lavica dva puta ne rađa!
U čekaonici zna da bude kao u košnici ili mravinjaku i nikada se niko nije pobunio ili naljutio, negodovao. Tako je to, valjda, u provinciji: pacijenti su strpljivi jer znaju da o svemu brinu dva budna oka (sa iskricama koje sijaju u njima). Imaju povjerenja i prepuštaju se u sigurne ruke poštenih i pravednih sugrađanki.
Obožavam provinciju, obožavam Zetu i moje vrijedne Zećane.
Zamislite bolesnog čovjeka, u nevolji a da ga tamo dočeka neka umišljena osoba, sa brazdom po sre’ čela, koja prosto uživa u svojoj mrvici moći, pa ti dodatno staje na muku! A takvih ima u većim gradovima, po poštama, bankama i drugim institucijama.
Za šalterima često sjede neostvarene, sitne duše koje kad otvore usta samo što ne bljuju vatru!
Kod nas u Zeti to nije slučaj i to su prednosti malih sredina!
Ima jedna medicinska sestra, moja medicinska sestra, koja može da posluži za primjer svima!
Hvala joj.