Priče o njima: Nada Vujović - zetska heroina

U vremenu kada su porođaji često bili skriveni od očiju javnosti, a putevi blatnjavi i bez rasvjete, jedna žena je neumorno obilazila sela Zete, vozeći bicikl i često prelazeći rijeke čamcem, kako bi bila uz žene u najvažnijem trenutku njihovih života.

Nada Vujović je u Zetu došla sa mužem Đorđijem 1963. godine, nakon nekoliko godina rada u Bosni i Hercegovini. Kao patronažna babica dobila je i zasluženu penziju 1995. godine. Kao jedina babica, morala je u svako doba dana biti spremna da se odazove na poziv iz bilo kojeg dijela Zete, iz 17 sela koja se nalaze na velikoj udaljenosti jedna od drugih.

Kaže da nije vodila evidenciju, ali da je malo koja žena na tom području porodjena bez babice Nade. Da nije bilo velike podrške porodice, a za svako od njih ima samo riječi hvale, teško bi se izdržalo, ono kroz što je prošla.

Na svom poslu nije imala slobodnih dana. Nakon što bi pomogla ženama na porođaju, morala je da ih obilazi i provjeri njihovo zdravstveno stanje. To je činila ne vodeći računa o pređenim kilometarima, ni o tome da li će imati vremena za odmor ili brigu o sopstvenoj djeci.

Rad na terenu je jako težak. Sve vremenske neprilike je morala da podnese vozeći biciklo po makadamu, često noću, bez rasvjete.

Osim zdravstvenog rada, Nada je svojim zalaganjem uticala na promjenu mentaliteta kod žena i radila na njihovom osvješćivanju kada je u pitanju zdravstvena njega.​​​​​​​

Babica Nada kaže da joj je muž bio velika podrška. Osim što je, kao prosvjetni radnik radio u školi, njoj je priskakao u pomoć, u bilo koje doba dana.​​​​​​​

„Imao je kola i vozio me je kad god bi zatrebalo, nekad ne bi ni noću spavao zbog mene. A taj auto smo skoro uništili vozeći ga po tada lošim putevima širom Zete“, ispričala je Nada.​​​​​​​

Uz to, postoje brojne situacije iz njenog dugogodišnjeg rada koje su joj ostale urezane, a jedna od njih datira iz davne 1966. godine:​​​​​​​

,,Dolazi čovjek iz  Kurila da porađam ženu. Voda ogromna. Biciklom do  Kurila, a dalje čamcem. To je bilo sat iza ponoći. Samo što sam kući došla, čeka me drugi. Već je bila zora i tako u krug, opet poslije podne obilazim te iste žene.’’​​​​​​​

Za svoje zasluge je i dobila nagradu GO Golubovci „8. februar“, zbog čega je zahvalna brojnim pacijentima koji su je predložili i žiriju koji je izabrao.​​​​​​​