Priče o njima: Andrija Bašanović - čuvar tradicionalnog leleka i časnog života

U srcu Zete, regije bogate kulturnim nasljeđem, lelekanje zauzima posebno mjesto kao izraz zajedničke tuge, solidarnosti i međusobnog razumijevanja. Ovaj običaj duboko ukorijenjen u narodu nije samo glas bola, već i snažan simbol empatije i poštovanja. Za razliku od mnogih drugih krajeva Crne Gore, gdje je ovaj običaj gotovo nestao, u Zeti lelekanje i dalje živi – tiše nego nekad, ali postojano.

Andrija Bašanović, rođen 1927. godine u selu Botun, bio je jedna od značajnih osoba u očuvanju i prenošenju ovog običaja. Sve do svoje smrti 2013. godine, pored drugih vrijednosti koje je njegovao, prenosio je važnost očuvanja tradicije i običaja lelekanja. Njegov glas nije bio za svakoga. Njegove riječi bile su podsjetnik na ljudsko dostojanstvo, važnost osjećaja i podrške, a nekad i opomena da se vratimo pravim vrijednostima.

Na jedinstven način davao je glas onome što je u drugima u trenucima najvece tuge ostajalo nijemo. Njegovo prisustvo i umijeće postali su simbol čuvanja korijena, jezika i duha naroda.​​​​​​​

U vremenu kada globalizacija briše lokalne specifičnosti, običaji poput lelekanja podsjećaju nas na važnost autentičnosti. Njihovo očuvanje nije samo kulturna odgovornost, već i čin otpora zaboravu.​​​​​​​

Zeta neće ostati bez glasa, dok god ima ljudi koji, poput Andrije Bašanovića, njeguju iste vrijednosti i prenose važnost tradicije.​​​​​​​